Duga povijest požeškog Radio kluba počela je osnivanjem 1947. godine kao dijela Narodne tehnike sa ciljem podizanja tehničke kulture mladih. To je bila posljedica zanimanja za radio tehniku što podsjeća na kraj 19. stoljeća, kada u požeškoj Gimnaziji, počinje raditi profesor matematike i fizike, astronom Oton Kučera, kasnije prvi predsjednik takvoga kluba u Hrvata i Radio kluba Zagreb 1924. godine.
Prvi pokušaj osnutka radio kluba, na inicijativu učenika Gimnazije je 1925. godine, a pretpostavlja se da je djelovao kroz izvannastavne aktivnosti učenika. Nabavljali su i izrađivali detektorske i radio-prijemnike, te izrađivali oscilatore. Osnivanjem kluba 1947. godine jedan od tih učenika – pionira radio-tehnike liječnik Milan Taller, poklanja Narodnoj tehnici radio uređaje što je iniciralo osnivanje. Prve prostorije kluba bile su na Trgu Sv. Trojstva(bivša knjižara „Zora“), a iduće godine počinje tečaj za operatore „A“ razreda, te polažu 1949. godine.
Ubrzo 1950. osposobljena je prva radio postaja sa elektronskim cijevima, njom se moglo raditi na frekvencijama od 3,5 i 7 MHz, te je održana prva radio veza i to sa radioklubom iz Osijeka koristeći pozivnu oznaku YU2BTU.
Nedostatak novca i prostora, te odlazak članova iz grada, uzrok su prestanka rada 1962. godine. Nakon višegodišnje pauze obnovljen je sa rad u novim prostorijama u Kanižlićevoj ulici i pokreću se tečajevi za operatore “C” razreda.
Klub se 1977. godine seli u prostorije u ulicu V. Nazora 4 (Babin Vir) gdje ima dobre uvjete za rad pa su i rezultati dobri. Kroz dvije godine održano je više od pet tisuća veza, osvojene mnoge diplome, organizirani tečajevi i polaganja za operatore, te nabavljena KV radio postaja sa pojačalom od 1 KW. Organiziraju se predavanja iz elektrotehnike, a jedan od predavača bio je dr. Božo Metzger redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta iz Zagreba.
Početkom osamdesetih u svijet radioamaterizma ulaze na velika vrata, ultrakratki valovi i postaje, a njihove karakteristike i pristupačne cijene uz mogućnosti uvoza takovih uređaja rezultiraju povećanjem članstva. U Požegi je tada bilo 5 kratkovalnih i 12 UKV osobnih radijskih postaja.
Tijekom osamdesetih svake se godine organiziraju tečajevi i polaganja za “C” i “E” kategoriju, te sudjeluje u raznim natjecanjima, od čega svakako treba izdvojiti osvajanje prvog mjesta u “Kupu narodne tehnike” i drugog mjesta u “Zagreb FM-u” 1982. godine.
Početkom 90-tih gotovo svi članovi aktivno sudjeluju u obrani domovine u postrojbama HV i Policije, te Narodne zaštite, prvenstveno kao organizatori sustava veza i operatori. Kao preteča sustava zračnog motrenja i navođenja, u rujnu 1991. godine uključili su se u sustav veze na S-20 i u suradnji sa centrima za obavješćivanje prenosili podatke o položaju i djelovanju neprijateljskog zrakoplovstva. U prostorijama Kluba bio je smješten i centar veze 123. brigade HV, gdje su djelovali istaknuti radioamateri, te izrađivali antene za uređaje i postavljali repetitore.
Članovi kluba su pred Vojno-redarstvenu akciju „Bljesak“ došli do korisnih informacija koje su bile značajne za provođenje i uspjeh akcije. Više tisuća poruka preneseno je radio valovima diljem Hrvatske i svijeta tijekom ratnih dana, kada je cijela Požeština ostala bez telefonskih veza, a jedina civilna komunikacija bila je preko radioamatera.
-Ne smijemo zaboraviti da smo bili jedan od rijetkih klubova, koji su još u prosincu 1991. godine u tijeku najžešćih borbi za slobodu domovine, organizirali tečaj i polaganje za operatore “E” razreda. Većinom su to bili pripadnici HV i policije, kojima smo prenosili znanja i iskustva u rukovanju sa radio postajama- ističu čelnici kluba i dodaju da je kroz razdoblje od 1992. do 1995. godine održano najviše tečaja i ispita, te obučeno je više od 200 operatora za “A”, “B”, “C” i “E” razreda. Nabavljeni su novi uređaji i počelo se raditi na tzv. paket radiju, isprva sa starim dobrim COMODORE 64, a kasnije sa PC računalom.
Svojim savjetima i tehnikom pomogli su osnovati klubove u Pleternici i Kaptolu koji su jedno vrijeme radili, ali zbog nedostatka ljudskih potencijala više ne rade.
Tijekom svih tih godina osvojene su mnoge svjetske diplome i priznanja kao što su DXCC (DX Centrv Club), WAC (Worked All Continents), AID (Japan na 14,21 i 28 MHz), WJDXRQ Japan DX Radio Klub), MM (Martime Mobil Amater Radio Club), WKD – lOO i 6S6 (Češke), DIG zlatna i Brončana plaketa te su ispunjeni uvjeti i za poznate diplome WAZ i 5BDXCC i jedna značajna diploma gdje je klub osvojio 1. mjesto u svijetu, a to je World Wide RTTY DX Contest.
Klub stalno aktivno sudjeluje na svjetskim i domaćim natjecanjima, 2018. godina je na domaćim natjecanjima bila iznimno uspješna, a to se vidi i po rezultatima. Osvojili su tri prva mjesta, jedno drugo, jedno treće mjesto itd. Ovdje treba istaći da su u svim tim natjecanjima sudjelovali i članovi s osobnim pozivnim oznakama ostvarivši zavidne rezultate.
U razdoblju od 1996. do danas aktivnost članova kluba je intenzivna. Održano je niz tečajeva za početni amaterski razred koji su polazila školska djeca od 10 do 18 godina starosti. Nabavljeno je i radom napravljeno dosta radioamaterske opreme (uređaji, antene, stupovi, pojačala itd ).
U selu Laze na Požeškoj gori je natjecateljska lokacija gdje je preuređen dio prostora područne škole, te su postavljena četiri stupa sa više od deset antenskih sustava koji se koriste za natjecanja. Brojni pehari i diplome koji krase zidove kluba, dokaz su aktivnog rada kroz povijest. Klub je 2006. godine preselio u prostorije u ulici Republike Hrvatske 1c ( bivši prostor Centra 112 ), gdje aktivno djeluje i danas.
Kako tehnika napreduje tako i klub prati nove tehničke mogućnosti uspostava veza, te je među prvima u zemlji uspostavio sustav Echolink-a koji daje korisnicima malih ručnih radio stanica uspostavljanje veza u cijelom svijetu pomoću Interneta.
Krajem kolovoza 2011. godine postavljen je APRS (Automatic Packet Reporting System) čvor na lokaciji Laze koji omogućava praćenje i prikaz lokacije pokretnih i fiksnih radio-postaja u stvarnom vremenu. On je na uporabi svim članovima kluba, kao i široj zajednici radioamatera, koja obuhvaća sve susjedne zemlje i dio srednje Europe, tako da taj globalni sustav pozicioniranja omogućava prikaz mjesta javljanja radioamatera na internetu i to u realnom vremenu.
Kako bi pratili kretanja prilagođavaju se tehnologijama kao što je DMR(Digital Mobile Radio), gdje se koristi Motorola TRBO protokol za komunikaciju. Poput drugih modova taj protokol pretvara glas u digitalni oblik i šalje ga i omogućuje komunikaciju s drugim istovrsnim postajama i repetitorima povezanima širom svijeta putem interneta. Neki od članova već su nabavili ručne DMR postaje.
Uz pomoć grada Požege, koji financijski pomaže rad kluba „Vallis Aurea“, te u suradnji sa Hrvatskim radioamaterskim savezom i Državnom upravom za zaštitu i spašavanje nabavljena je i instalirana oprema za sustav veza u kriznim situacijama.
Grad Požega, prva je lokalna samouprava u Hrvatskoj koja je u potpunosti financirala ovakav sustav veza u kriznim situacijama. Sustav je nakon probnog rada preseljen u Centar 112, te implementiran u njihov sustav, a njime će upravljati ovlašteni operatori. Članovi su sudjelovali na Danu civilne zaštite, te upoznali građane s radom kroz brošure i praktičan rad na radio uređajima, gdje se i požeški gradonačelnik javio na radiouređaj i pozdravio sve radioamatere.
Prezentiraju svoj rad putem web stranice 9a1btu.hamradio.hr i na Facebooku.
Ubuduće prioritet daju radu sa mladima i osposobljavanju za operatore, a cilj je i daljnje uređenje lokacije Laze jer zbog dotrajalosti ne zadovoljava potrebe. Surađuju sa drugim udrugama kao sa planinarima „Gojzerice“, a zainteresirani su i članovi lovačkih društava jer su primijetili da im veza s mobitelima ne ide na svakom području.
,