Ova sekcija radi u prostoru Osnovne škole Lipik već 12 godina, pošto je prostorija PPS-a, kao jedini prostor Radiokluba, premalena i neadekvatna za ovaj rad. Osim toga voditelj sekcije je nastavnik tehničke kulture u osnovnoj školi Antun Marošević 9A4BQ,  većina članova su učenici Osnovne škole Lipik, a školska radionica je dobro opremljena za ovaj rad. Suradnja škole i kluba je dobra. Škola daje prostor, a klub potrošni materijal i sredstva za rad kojih nema škola. Radom u sekciji učenici upoznaju elektrotehniku, elektroniku i robotiku.  Krajem svake školske godine najuspješniji članovi rezultate svoga rada pokazuju na natjecanjima mladih tehničara predstavljajući Radioklub Lipik i Osnovnu školu Lipik.

Natjecanja 2007. godine

Ove godine dva člana konstruktorske sekcije sudjelovala su na natjecanjima mladih tehničara. Andro Komljenović učenik sedmog razreda predstavljao je Osnovnu školu Lipik u kategoriji osnovnoškolaca iz područja elektrotehnike, a Mario Majdandžić Radioklub Lipik u kategoriji srednjoškolaca iz područja robotike. Oni su kao najbolji na školskom natjecanju  izborili pravo natjecanja na Županijskom natjecanju koje je održano u Pakracu. Mario bez konkurencije (nažalost izgleda da robotika u našoj županiji više nikoga ne zanima) kao prvi stječe pravo sudjelovanja na Državnom natjecanju. Andro također (uz konkurenta iz Požege) zauzima prvo mjesto i stječe pravo sudjelovanja na Državnom natjecanju.

25. travnja 2007. "naoružani" brdom opreme krećemo minibusom, (sada kao članovi županijske ekipe koja ima devet natjecatelja i tri mentora), put Dubrovnika gdje će se naredna tri dana voditi borbe za što bolji plasman. Ekipa mala, ali odabrana. Ima tu već iskusnih natjecatelja: Mario je prošle godine kao osnovnoškolac, bio drugi robotičar, a požeški srednjoškolac brani prvo mjesto među strojarima. Nadamo se da se nećemo ni ove godine osramotiti. U svakom slučaju da je važno sudjelovati, ali još je važnije postići dobar rezultat. Nakon 12 sati vožnje, srećom u udobnom i klimatiziranom busu, stižemo u predvečerje u Dubrovnik. Iako umorni moramo na mjesto natjecanja, postaviti radove i pripremiti ih za sutrašnju prezentaciju i obranu. Da li je sve preživjelo transport? Najkritičniji je Mario i njegova robotska kolica koja se moraju penjati uz stepenice. Da li će svih šest pogonskih motora na kolicima, povezanih preko dva međusklopa s kompjutorom i ispravljačem čitavom "šumom" žica, skladno funkcionirati. Sve ne stane na stol, nešto će stajati i na okolnim stolicama. Prva proba, motori ne rade. Šok! Da li je sve dobro spojeno, tražimo grešku. Ispravljač ne daje napon. Da smo bar ponijeli rezervni. Otvaramo ispravljač, sve izgleda u redu, proradio je. Sve ponovo sastavljamo, radi, pa ponovo ne radi. U toj gužvi i nervozi, ispravljač pada sa stola, i za "čudo Božije", nakon toga radi bez greške. Izgleda da višemjesečni trud neće biti uzaludan. Kod Andre nema problema. Njegov automat za rolete radi bez greške, nailaskom mraka spušta roletu, pojavom svjetla ju podiže. Ostavljamo radove i vraćamo se u hotel gdje nas čeka večera, sastanak voditelja, i zasluženi noćni odmor.

Drugi dan su radovi uspješno obranjeni i prezentirani, trud nije bio uzaludan. Treći dan se pišu testovi. Posljednje upute: o svakom pitanju  temeljito razmisli, učionicu ne napuštaj prije isteka vremena. Ne bi trebalo biti problema, zadaci su iz zbirke, zbirku smo temeljito proradili. Andro rješava zadatke iz elektrotehnike koju je morao unaprijed naučiti (radi se o fizici osmog razreda a on je učenik sedmoga). Izlazi prije isteka vremena, "sve sam riješio i prekontrolirao" kaže. Po objavi rezultata testa Andro gubi desetak bodova "bez veze", ljut sam na sebe i nezadovoljan. Mario je bolji, ali ni on nije prezadovoljan.
Preostali su poslije podne još praktični zadaci, koji se rješavaju dva sata. Andro izlazi među prvima za dvadesetak minuta. Što je Andro, nisu te valjda istjerali ili si se "predao"?  " Sve sam riješio, bilo je lagano, rekli su mi da imam sve bodove!!!" Čestitke, ali i doza nevjerice.
Mario ne izlazi, a vrijeme ističe. Izgleda da su robotičarima srednjoškolcima  dali "paprene" zadatke. Konačno su završili i robotičari. Mario izlazi kao iz "vešmašine", vrti glavom, "slabo" kaže "preteški zadaci". Što je, tu je, gotovo je.
Prvi rezultat za našu županiju vrijedan čestitke, radiogoniometrist iz Pakraca srednjoškolac prvak Države. S nestrpljenjem očekujemo ostale rezultate. Kasno navečer izvješene su liste s rezultatima. Mario je treći a Andro četvrti. Požeški strojar je drugi. Zadovoljstvo, izgledalo je da će biti lošije. Možemo biti prezadovoljni, ne mogu svi biti prvi. Sav uloženi trud se isplatio.

Oba naša učenika, na Državnom natjecanju su nagrađeni posebnom nagradom, desetdnevnom besplatnom ljetnom školom robotike,  koja će se održati tijekom ljetnih praznika u Kraljevici.

Iako je zbog svakodnevnih obveza bilo dosta naporno, bilo je i slobodnog vremena za morsko kupanje i za obilazak grada Dubrovnika. Sigurno je da će svim sudionicima osim postignutih rezultata i svi ostali doživljaji i grad Dubrovnik ostati u trajnom i ugodnom sjećanju.

Mentor voditelj:
Antun Marošević 9A4BQ