CROATIAN
Amateur Radio
FLORA FAUNA Program
©
"Lets Save the green Planet Earth!"

Croatian Protected Areas
valid for Croatian (9A) and World Flora Fauna Programs
WFF ref.
Name of protected area
Status
IOTA
9AFF-0051
Laudonov gaj
Special forest reserve
--
Gospodarskom jedinicom “Laudonov gaj” gospodari Šumarija Korenica, Uprave šuma Podružnice Gospić a smještena je na sjeverozapadnom dijelu Krbavskog polja. Udaljena je od Korenice oko 15 km, a od Bunića 3 km. Svojim jugozapadnim dijelom naslanja se na cestu Bunić – Krbava – Podlapača u selu Šalamunić. Okomito gledano, gospodarska jedinica nalazi se na blago valovitom terenu, na nadmorskoj visini od 628 m do 641 m.

Posebni rezervat šumske vegetacije Laudonov gaj (33,23ha) nalazi se u Odjelu 16a, na južnom dijelu istoimene šume. Zaštićen je od: 1965.g.
(orijentir: 44°38'28.33"N 15°39'27.14"E).

Bez fotografskih i GPS snimaka, radioamaterska aktivnost s ove reference neće se priznati.

 

Godine 1746. kumpanijski zapovjednik u Buniću, a kasnije austrijski feldmaršal Laudon izdao je naredbu da se živi pjesci pošume kako ne bi nanosili štetu poljoprivredi. Kasnije za vrijeme Vojne uprave nasadi su proširivani crnim borom, metlikom i bagremom. Laudonov gaj ima oko 700 hektara površine . Od toga je pod crnim borom 310 hektara, a pod hrastom 340 hektara. General Laudon, prvim imenom barun Laudon Gideon Ernest, rođen je 2. veljače 1716. godine u Tootzenu u Litvi u škotskoj plemićkoj obitelji. Umro je kao austrijski feldmaršal 14. srpnja 1790. godine u Nou Titscheinu u Moravskoj. U Bunić je stigao 1746. kao major u ličkoj regimenti.

***

U cilju smirivanja živih pijesaka Krbavskog polja, Šumarski ured I Ličke pukovnije Karlovačkog generalata napravio je plan i razradio tehniku pošumljavanja radi smirivanja živih pijesaka. Pošumljavanje je započelo 1746. godine, a obavljano je pod vodstvom kapetana (kasnije generala) Ernesta Gideona Laudona. Korištene su sadnice hrasta lužnjaka (Quercus robur), sađene u jame dubine 1m, koje su bile punjene humusom iz obližnjih šuma, a sađeno je 10 000 sadnica po hektaru. Način pošumljavanja propisan je i obavljan po vojničkom ustroju, prikazana je vojska – pukovnija u vojničkom pokretu i to: glavnina, rezerva, pobočnica i izvidnica. U čast Laudonu, narod je tu šumu nazvao njegovim imenom.
Danas u park šumi “Laudonov gaj”, koja je zaštićena na površini od 33,23 ha prema Zakonu o zaštiti prirode, imamo 518 starih stabala hrasta lužnjaka (godine 1987. bilo ih je 584). Prsni promjer im se kreće od 57–153 cm. Najveći broj stabala, njih 377 ili 72,8 % ima prsni promjer od 81–110 cm, a najveći broj, njih 157 ili 30,3 % nalazi se u debljinskom stupnju od 91–100 cm. Visina im se kreće od 8–26 m. Najveći broj stabala nalazi se u visinskom razmaku od 21–24 m. Od ukupno 518 stabala 51 stablo je slomljeno, dok je 267 stabala (51,5%) vidljivo šupljeg debla.
Sa fitobioklimatološkog gledišta park šuma nalazi se u zoni koju karakterizira klimazonalna zajednica hrasta kitnjaka i običnog graba (Epimedio-Carpinetum betuli Ht. 1938/Borh 1963). Sama kultura hrasta lužnjaka po sastavu prizemnog rašća koji je oskudan diferencijalnim vrstama najviše se približio zajednici hrasta lužnjaka i velike žutilovke (Genisto elatae-Quercetum roboris Ht. 1938). Iako ispod hrastova i na čistinama nalazimo gust ponik i pomladak, on nakon 2–3 godine (visine 40 cm) propada, tako da mladog naraštaja hrasta lužnjaka nema na cijeloj površini park šume. Rubne dijelove i čistine zato naseljava obični bor (Pinus sylvestris) kao pionirska vrsta sa susjednih kultura. Stoga će trebati pristupiti pošumljavanju čistina i progala, koristeći se parkovnom metodom sadnje. Sadnice moraju biti starije (školovane), visine 1,5–2 m.
S obzirom na značajnu biološko-ekološku, krajobraznu i povijesnu važnost “Laudonovog gaja” on svakako zaslužuje jedan cjelokupan interdisciplinaran pristup valorizacije, koji mora obuhvaćati biološke i vrtno-arhitektonske sadržaje i elemente.

POVIJESNI PODACI O PARKU LAUDONOV GAJ

Laudonov gaj podigao je Šumarski ured I Ličke pukovnije - Bunićka kapetanija, 1746. godine na živim pijescima Krbavskog polja. Nakon dolaska u Bunić na dužnost zapovjednika Bunićke kapetanije, major Gideon Ernest Laudon obišao je čitavu okolicu, te se odmah zainteresirao za žive pijeske Krbavskog polja. Oni su u to vrijeme predstavljali probleme gospodarstvu toga kraja, a austrijski šumari nazivali su ga “Flugsand” – leteći pijesci. Uz žive pijeske vezana je i legenda koja se već dugo prepričava u ovim krajevima, a govori o tome kako je u tijeku bitke s Turcima na Krbavskom polju, koja se zbila 9. rujna 1493. godine, vjetar digao pijesak i nosio ga ravno u oči hrvatskoj vojsci, zbog čega je bitka izgubljena.

U prvim zapisima o Laudonovu gaju u Šumarskom listu iz 1886. god. na str. 506–523 prof. Vladimir Kiseljak iz Križevaca piše:
“Laudonov gaj u Krbavskoj dolini nedaleko Bunića nosi ime slavnog generala Laudona, koji ga je, bivši još kapetan u krajini oko 1750. god. zasadio. Taj gaj zaprema 400 jutara, te je čisti hrastik, zasađen u obliku postavljene i spremne vojske, tu je prednji odjel predstavljajuć i straže, zatim savezna poveća šuma (pričuva), a to bi značilo jezgru vojske, napokon dođe u stanovitoj udaljenosti u nekom redu opet hrašće kao posljednji odjel. Vidi se ukus i strogi red vojnički koji je tada valjao za šume. Žali bože da tome danas nije tako. Taj je gaj segregacijom pripao imovnoj obćini otočkoj, te strada od silne krađe i navale ljudi i marve. Za primjer neka bude spomenuto da je samo lanjske godine bilo 758 prijavnica o vrhu šumskih krađa po lugaru otkritih, a da je u istinu preko 1 000 komada hrastovih stabala ukradeno. Po naravi lagano sipko i pjeskovito tlo, tako rekoć čista pjeskulja preobrati se haranjem šuma u čistu pustoš.
Tako je dobra polovina te površine, dakle 200 jutara tla pješčara ili ti pržina kako je narod zove, ta na kojoj za žege ni travka ne stoji. Za bure uzvitla opet vjetar taj sitni pijesak tako jako da ga raznaša po Krbavskoj dolini, sve do Korenice na 15 km daljine. Uoči te velike pogibelji koja prieti krbavskoj inače plodnoj i marljivo obrađenoj dolini, širenjem i povećanjem te pješčare, moralo bi se najozbiljnije nastojati i to što skorije da se zasadi prikladnim biljem. Za tako pusta i pjeskovita mjesta bezuvjetni crni bor najpogodniji je i najprikladniji. To dokazuju doduše u neznatnom opsegu, izvedeni radovi sa crnim borom tik Laudonovog gaja, te je država jošte prije segregacije počela saditi i vezati ovo tlo, pa da se nastavilo bilo bi uspjeha, da nema poteškoća koje prijete kulturam od ljudi i marve. Drugu nepriliku toj dolini prouzrokuje neka voda zvana Velika jaruga, koja sa sjeverne strane opkoljuje
taj Laudonov gaj, a izvire nedaleko Bunića. Za žege usljed ljeta presahne ta odtoka, a kad što poplavljuje cielu dolinu.”

Opširan napis o nastanku i ulozi ove zaštitne šume imamo u Oesterreichische Forst-Zeitung od 27. ožujka 1891. U noticama između ostalog piše: “Laudonova zaštitna šuma u Krbavi u Hrvatskoj. Ta zaštitna šuma, osnovana na granici nakon ratova s turskom vojskom, a nazvana u čast Laudona njegovim imenom, treba da zadržava ogromne količine pijeska u Krbavi da bi se zaštitili plodni dijelovi. Laudonova zaštitna šuma obrasla je hrastom, bukvom, omorikom i borom i strogo je čuvana od šumokradica za vrijeme vojne Krajine. Otkako je međutim ta zaštitna šuma prešla na upravu civilnog stanovništva, zauzela je devastacija od strane stanovništva Korenice i Udbine ogromne dimenzije. Ispostavilo se da su i sami čuvari šume pomagali šumsku krađu; ti su u više navrata odstranjivani i postavljani su novi pouzdani čuvari. Po naređenju više vlasti iz Ogulina čitava je šuma oivčena dubokim jarkom koji je trebao predstavljati zapreku šumokradicama na iznošenju drva iz šume i time pružiti nadu da se ta šuma sačuva od devastacije.”

Zaštićeni dijelovi prirode kao što je i park šuma “Laudonov gaj” mogu se koristiti samo na strogo kontrolirani i usmjereni način. Potrebno je ograničavati klasični način turizma, a prednost davati izletničkom, seoskom, znanstveno-rekreativnom, znanstveno-istraživačkom, edukativnom i sl., za što ovdje postoje brojne mogućnosti. Svi ti oblici turizma u praksi se isprepleću i nadopunjuju. Park šuma “Laudonov gaj” nalazi se u blizini nacionalnog parka Plitvička jezera, te je moguće organizirati svakodnevne izlete iz te 30-tak kilometara udaljene turističke destinacije, što je moguće asfaltnom cestom do samog ulaza u park šumu. Kako se selo Šalamunić nalazi uz samu granicu parka, uz dodatna ulaganja u seoski turizam mogao bi se iz ovoga, za sada, zapuštenog i slabo naseljenog sela, stvoriti privlačno mjesto za ugodan odmor. Ćistoća zraka i vode, mir i povoljan utjecaj šumskog ekosustava na čovjekovo fizičko i psihičko zdravlje omogućuje razvoj zdravstvenog turizma, jer nigdje u blizini nema industrijskih postrojenja niti drugih izvora zagađivanja okoliša...
(Izvor: Mandica DASOVIĆ: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ"


www.9aff.co