Predjel Kočje kod Žrnova na Korčuli: posebni rezervat šumske vegetacije
Površina: 4,62 ha

Kočje, prirodni fenomen, smješten je na sjevernoj strani istočnog dijela Korčule, duboko u utrobi ovog šumovitog otoka. Niz brda koja ga zaklanjaju od pogleda s Pelješkog kanala čine prirodnu barijeru, čuvajući ovaj mikro- svijet od juga, bure, maestrala. Velike kamene dolomitske gromade stanovnici nazivaju «kok», a dale su biljeg i ime cijelom području. Dvadesetak metara visoke stijene, oblikovane tajnovitom igrom prirodnih sila, otvaraju se posjetitelju zračeći neobično snažnom energijom. Na nepunih pet hektara površine niz je prolaza, špiljskih prostorija, malenih čistina uokvirenih stoljetnim česvinama čija su debla sasvim srasla uz oblost masivnih gromada kamena, a teksturu njihovih raznobojnih hrapavih površina izjednačuje baršun duboko zelene mahovine.

Tetivike, rijetka drača, ili bilo koja druga bodljikava biljka omekšala je i skrila svoje trnje, pa sve postaje meko, oblo, podatno. Stopala u dubokim naslagama otpalog lišća dalmatinskog hrasta i lovorike ne ostavljaju tragova, samo miris, miris koji opija. Šum blagog vjetra u gustim krošnjama česvina, ptičji pjev, jeka glasno izgovorenih riječi, potaknut će već probuđena čula na očekivanje novih izazova. Izazov igre svjetla i sjene najneobičnijih šumskih i kamenih oblika uzbuđuju maštu. Puteljci i suputci vode vas labirintom kojim se zabavljala priroda, dobrohotno i veselo, ne hoteći u vama probuditi straha, samo, eto, sreću, što smo živi na Zemlji i što joj se prepuštamo, pa grleći deblo česvine, ponovo postajemo njen dio. A zatim slijedi iznenađenje! Voda! Prava, živa voda, voda bistra, pitka, voda hladna, ugodna.

U prirodno oblikovanom kamenom koritu, nalik na kakvu divovsku školjku koja krije svoj biser, ogleda se maleno jezerce - Vilino korito! Da, vile su njegove čuvarice. I u hipu vam se otvore sva neodgovorena pitanja o tome zašto je priroda oblikovala ovaj čudesan maleni svijet, kome je namijenila uske prolaze, prostorije, igre u labirintima, odmorišta u naslagama mirisnog lišća. Svjetlo i sjenu. Za koga je sve omotala mahovinom, omekšala, zaoblila, pripitomila bodljikavo bilje. Zašto je ptičji pjev ovdje poseban a jeka neočekivano zvučna. Koga je to priroda zaštitila od svih vjetrova, pa smirila vrelinu ljeta i otupila oštricu zime. Vile! Legenda kazuje kako je u obližnjem selu stanovao čovjek koji je rado boravio u Kočjama, i više no što su suseljani, a posebno seljakova žena, mislili da treba. Raditi treba, i rijat zemlju, sadit lozu, maslinu treba, načinit kamenu ogradu, meju, iskopat gustrinu... No, nisu suseljani znali njegovu tajnu. Njemu su se ukazale vile! Zavedene njegovim sviranjem male pastirske frulice - ćurominke, odbacile su vilinski poslovičan oprez, te se odlučile približiti ljudskom stvorenju. Naposljetku, vile se vazda rado igraju i vrlo su znatiželjne...
Izvor: www.korcula.net/history/sani/kocje.htm

KOČJE
SPECIJALNI REZERVAT VEGETACIJE NA OTOKU KORČULI

Na području otoka Korčule ima više zaštićenih objekata prirode. S botaničkog gledišta najvrednije je područje Kočje. Kočje je snješteno u unutrašnjosti otoka, 300 m od uvale Vrbovice, koja se nalazi na sjevernoj strani otoka, 3 km zapadno od grada Korčule. Rezervat se nalazi na dobro usoljenim vapnencima, iznad dolomitske jezgre koja mjestimično izbija na površinu i iznad 30 m, te svojim izgledom bolje upotpunjuje sliku nedirnutog djela lijepe korčulanske prirode.Zbog otplavljivanja zemljišta nastali su kroz dolomitske tvorevine hodnici, zasvođeni prolazi, šupljine, prepreke i uski prolazi, koji vezuju kompleks katastarskih parcela u jedinstveni sistem međusobno povezanih nadzemnih odaja iz kojih buja specijalni biljni pokrov. Iz dolomitskih stijena na dva mjesta izbija vrelo, od kojih veće ne presuši ni za vrijeme najveće suše. Vrelo je smješteno na kosoj stijeni pa je pristup životinjama onemogućen.Time je vrelo sačuvano zagađivanja i zbog svoje bistrine i čistoće prozvano Vilinim izvorom.

Za taj je izvor vezana legenda o vilinskom kolu, kojeg vile vode za vrijeme punog mjeseca. Zbog vlažnosti koja se ovdje dugo zadržava, jer je isparavanje spriječeno krošnjastim pokrovom primorskog hrasta – česvine (Quercus ilex), dolomitsko je stijenje obraslo lišajem i debelim naslagama mahovine, te je siva boja zamjenjena zelenom, mrtva stijena životom.Trula mahovina, velika vlažnost i sjenovit teren stvorili su uvjete za naseljavanje paprati u velikim količinama. Interesantno je vidjeti na sivoj stijeni zelenu oazu paprati vrste oslad (Polypodium vulgare) ili slezenice okrugle (Asplenium trihomanes), a čest je i zlatinjak (Cetera ch officinarum). Mahovinast pokrov pruža životnu sredinu ciklami (Cyclamen repandumeuropaeum), broču (Rubia peregrina) i čapljanu (Erodium cicutarium).

Na suhoj sjenovitoj podlozi, koju su nadvisili grmovi lovora (Laurus nobilis), smrdljike (Pistacia terebinthus), zelenike (Phillyrea latifolia), grašara (Coronilla emeroides), mirte (Myrtus communis), leprine (Viburnum timus), planike (Arbutus unedo), i ostalog grmlja tipičnog za primorsku makiju, smjestila se tvrdolista veprina (Ruscus aculeatus) čije crvene sjemenke – bobe garantiraju da će njeno potomstvo biti brojno i osigurano u ovoj zaštićenoj sredini.

Grmovi su isprepleteni penjačicama i povijušama, a mnoge penjačice nadvisile su dolomitsko stijenje i krošnje dominirajuće vrste česvine, po kojoj je čitav ovaj vegetacijski sklop dobio ime – asocijacija Quercetum ilicis.

Kako je rečeno u ovoj zajednici najviše je zastupljena česvina, ostatak nekada bujno i široko rasprostranjene šume crnike, koja je antropogenim utjecajima degradirana, a ovdje se zadržala jer štetni utjecaj zbog konfiguracije tla nije u potpunosti mogao doći do izražaja. Na ovom su terenu sačuvani dosta stari primjerci česvine, a među njima najjače deblo ima opseg od 148 cm.Uz ovu vrstu su više – manje vezane sve prije nabrojene vrste grmova, povijuša i penjačica, od kojih su brojnije zastupljene vrste: kozja krv (Lonicera caprifolium), bljušt (Tamus communis), tetivika (Smilax aspera), bršljan (Hedera helix) i pavitina (Clematis vitalba).

Moram napomenuti da je jedan primjerak bršljana formirao krošnju od 32 cm opsega visoku 15 m, a jedna pavitina ima opseg od 15 cm s dužinom preko 30 m.Zaista rijetkost za ove vrste penjačica, koje tim formama potvrđuju nasumnjivo svoju veliku starost.

Na vrhovoma dolomitskih stijena, u raspuklinama ispunjenim humusom smjestilo se aromatsko bilje toplog Mediterana, kao što su kadulja (Salvia officinalis), ružmarin (Rosmarinus officinalis), smilje (Helichrysum italicum), primorski pelin (Cistus villosus) i bjelušina (Inula candida), što širi mirise svojih cvjetova u topli i sunčani travanjski dan. Na stijenama je našlo svoje mjesto i trajno zeleno okruglolisto zvonce (campanula rotundifolia), ali sam uvjeren da je to posebna odlika, karakteristična baš za ovo područje kojemu se prilagodila. Daleko bi me odvelo nabrajanje i opisivanje pojedinih vrsta koje su u ovom rezervatu zastupljene, ali treba naglasiti da se ovdje u toplom mediteranskom području susreću florni elementi zapadnog i istočnog mediterana kojima se pridružuju i srednjoeuropski, i to na takvom terenu koji u isto vrijeme možemo nazvati kontinentalnim i mediteranskim.

Na osnovu člana 40. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine"br.19/60.) Zavod za zaštitu prirode u Zagrebu donosi rješenje: Utvrđuje se da predjel Kočje u selu Žrnovu na Korčuli ima svojstvo zaštićenog objekta prirode kao specijalni rezervat šumske vegetacije, te se određuje upis tog objekta u registar zaštićenih objekata prirode.U spomenutom rezervatu šumske vegetacije zabranjena je sječa i oštećivanje stabala crnike, branje i oštećivanje ostale vegetacije, lomljenje stijena i drugi zahvati, koji mogu uzrokovati promjenu priridnig izgleda objekta.Iskorištavanje maslina u rezervatu je dozvoljeno. Između raznolikih stijena raste oko 100 starih stabala crnike.Najstariji primjerci dostižu starost oko 100 godina. Predjel Kočje, koji je zadržao izgled netaknute prirode, ima geološku, botaničku i estetsku vrijednost. Ukupna površina predjela Kočje iznosi 4,62 ha. Upisan je u registar zaštićenih objekata prirode pod registarskim brojem 66 – 23.svibnja 1962.
(Izvor: www.korcula.net/grad/pgiunio/g2000_02.htm)