World Flora Fauna Project
CROATIAN
Amateur Radio
FLORA FAUNA Program
©
"Lets Save the green Planet Earth!"

Croatian Protected Areas
valid for Croatian (9A) and World Flora Fauna Programs
WFF ref.
Name of protected area
Status
IOTA
9AFF-029
Malostonski zaljev & Malo more
Special marine reserve
--
Klikni na obje mape za povećanje
Napomena: Zahvaljujemo Javnoj ustanovi za zastitu prirode Dubrovačko-neretvanske županije na ustupljenim materijalima


Posebni prirodni rezervat u moru
Orijentir: 42°55,0’N 17°33,3'E
Površina 4821ha,
Zašticeno: od 1983. godine.

Za 9AFF program za 9AFF-029 priznaju se i radioamaterske aktivnosti sa sljedećih otoka, otočića i hridi:

(These islands, islets and rocks valid as 9AFF-029):

Goljak (CI-518), Srednjak (CI-524), Galičak (CI-263), Dubovac (CI-262), Lovorikovac (CI-519), Pučenjak (CI-265), Geravac (CI-525), Tajan (CI-266!), Maslinovac (CI-264), Gubavac (CI-527!), Kokošar (CI-526) i Klještac (CI-603).

click the left map to enlarge.

Malostonski zaljev, u kojemu se još od antičkih vremena uzgajaju školjke, zbog svoje relativno velike produktivnosti i važnosti za uzgoj školjkaša, godine 1983. godine proglašen je posebnim rezervatom prirode u moru. On je smješten na završetku Neretvanskoga kanala, dugačak je 28 km, na najširem dijelu iznosi 6,1 km. Nadmorske visine kreću se od 0 do 400 m.
Zbog velike razvedenosti vanjskog i unutrašnjeg dijela zaljeva ukupna dužina obalne linije iznosi oko 100 km. Najveća dubina zaljeva je 29 m, međutim na prostoru od više od 80 posto zaljeva dubina iznosi između 20 i 29 m.

Istraživanja izvršena u Malostonskom zaljevu u razdoblju od 1963. do 1965., 1967./68., od 1970. do 1976. i 1980./81., te najnovija istraživanja od svibnja 2000. do ožujka 2002., pokazala su svu kompleksnost i složenost problematike u tom plitkom i zatvorenom zaljevu zaštićenom od dinamizma mora, zaljevu s nizom specifičnih ekoloških faktora koji su se odrazili na živi svijet, i to ne toliko u pogledu njegova sastava koliko glede njihove kvantitativne dominacije u Malostonskom zaljevu. U prvom se redu to odnosi na neke jestive školjkaše, među kojima je i kamenica (Ostrea edulis, Linne). Rezultati istraživanja (1971.-1976.) kretanja ličinka kamenice u Malostonskom zaljevu pokazala su da je čitavo područje, od Otoka života prema mjestu Dubi, povoljno za polaganje snopića za njihov prihvat. Ipak, od svih se najboljom pokazala pozicija Krstac, i to po broju ličinaka prihvaćenih na snopiće i po najvećem broju nađenih ličinka (75.513 u m3 vode). Pregledom snopića bilo je utvrđeno da povoljno vrijeme za njihovo polaganje počinje kad je već 5% mrijesnih kamenica u crnom sjemenu, tj. kad broj ličinka dostigne iznos od 15.000 u m3 vode. Od 1971. do 1976. godine praćen je također prirast i smrtnost kamenica u odnosu na dubinu (1 do 8 m). Dobiveni su podaci imali ne samo teoretski već i praktični karakter. Istraživanjem obavljenim od svibnja 2000. do ožujka 2002. otkriva se poremećaj u uzgoju kamenica u Malostonskom zaljevu koji se očituje u drastičnom smanjenju prirodne mlađi u usporedbi s prethodnim razdobljem.

Kamenice
Kamenice su vrlo stara kultura. Njihov uzgoj datira još iz doba Rimljana, o čemu svjedoče spomenici i pisane izjave raličitih autora iz tog doba. Vjerojatno se ona i prije uzgajala, ali o tome nema sigurnih podataka. Uzgoj kamenice prostorno je prilično ograničen zbog njezinih specifičnih zahtjeva u pogledu okoliša i njezine velike osjetljivosti. No unatoč tome, ona se uzgaja na relativno dosta velikom prostoru u različitim krajevima svijeta, na različite načine, pod raznoraznim okolnostima i s različitim uspjehom. Malostonski zaljev račva se u nekoliko manjih zaljeva i uvala, jednako tako dobro uvučenih u kopno, kao što su uvala Kuta, Miševac, Sige, Bistrina itd.

U svim tim uvalama školjkaši se uzgajaju od davnine, ali najpogodnijim predjelom, koji ujedno ima i najveću pozadinu u vezi s uzgojem školjkaša, smatra se zaljev Bistrina (ukupna površina Malostonskog zaljeva iznosi 760 ha, a ukupna je produktivna površina koja dolazi u obzir za uzgoj 460 ha). Važnost toga zaljeva, a osobito Bistrine, za uzgoj kamenica uočila je i Dubrovačka Republika, pa 1333. godine unajmljuje Bistrinu od bana Stjepana Kotromanića. Nakon njegove smrti Bistrina potpuno prelazi u ruke Dubrovčana. Poslije je općina Ston uzimala Bistrinu u zakup od Austro-Ugarske Monarhije i ustupala je koncesije privatnicima.


www.9aff.com