Zbogom ćaća

Spustila se siva teška večer,
stadoh ispred kućnih vrata,
a sa praga tužna mati reče:
"Sine dragi, umro nam je tata."

Soba mračna, svjetlo svijeća,
tihim glasom krunica se moli,
posvud miris tamjana i cvijeća,
Soba s odrom puna teške boli.

Prilazeći odru mozak mi se ježi,
duša jeca, srce bolno plaće.
Premda tu na odru mrtav leži,
čast i ponos još iz njega zrače.

Iskazati ljubav nisi znao,
a i ja sam znao zločest biti,
zadnju krv bi za me dao,
možeš li mi ćaća oprostiti?

Pored odra ponosno sam stao,
obris'o sam bolne teške suze,
hvala ćaća na svem što si dao,
hvala dragom Bogu što ga uze.