Mišić Marko

Kad utrne sunce žarko,
u lov kreće mišić Marko.
U trbuščiću već mu svira,
da je barem malo sira.

Širom luta sad po stanu,
traži naokolo finu hranu.
Dok se šulja mora pazit
jer ga mačak neće mazit.

Pogled lijevo, pogled desno,
možda nađe nešto mesno.
Dva koraka, skok i stane,
niti ovdje nema hrane.

Iz hodnika u kuhinju kreće,
možda bude više sreće.
Zapuh'o se i pomalo stenje
na stol visok dok se penje.

A na stolu prepune plate
sira, kobasica i salate.
Potekoše sline malom miši,
to su njemu najbolji slatkiši.

Poput bega na stol sjede,
gricka, guta, jede, jede.
Još na stolu klope osta,
mišić reče: "Sad je dosta."

Zgrabi dva komada sira,
kobasicu više ni ne dira.
pod pazuhe sir si meće
i oprezno kući kreće.

Do zaklona prvog juri,
brže-bolje domu žuri.
Sve dok mačor spava,
sigurna je Marku glava.