Miruj majo

A ča je s tebon majo,
vec poduže glasa nima,
bice konoba ti pusta,
ka i meni oko srca zima.

Jesil cikom na po oka
ka da te je sumprešalo,
ča ti usnit nije dalo,
oli ti je force ponestalo?

Ma ne badaj ča govore,
kalaj sprte teških brig,
vidiš da te deštrigaju,
i čine ti kose bile ka i snig.

Puste milje sad nas dile,
a osićan da me voliš,
Gospi šempre šaplješ,
i za mene navik moliš.

Sičaš li se ča san reka
kad san jema pojti,
obeća san na se pazit
i što pren doma dojti.

Nisan laga starešice,
ma kakor bi tebin moga,
znaš da zame lipje nima
od teplog zagrljaja tvoga.

Ma ne hodi mi na luku
jerbo juta bura vije,
eto mene za dvi šetemane,
a možda i prije.