Kmica

Kmica, vražja coprnica,
s pet krakov gepavica,
črljena je na vražje glave,
mam te pod ledinu sprave.

Kak i kača tihe gmiže,
navek ona nekog stiže,
pak ga vgrizne em ga zguta,
sakog vmekne z svega puta.

Navek bijela ti se pravi,
a črne ideale copra slavi,
črnu, hudu sudbu kroji,
ponad glave sakom stoji.

Kmica črna kak pelnica,
lačna kak i lakumica,
se nas vleće v požirak,
črni Kumrovečki vrak.