Dosta

Plaši li te prijatelju nemoć,
na rukama bolnim tristo žulja,
u brizi ne prospavana noć
ili rukovodstvo što te mulja.

Zašto si bez svake nade,
izgubljen u vrtlogu tuge,
radi svega toga što ti rade,
ne daj da te slome kao druge.

Uspravi se, čvrsto stani,
hrabro kreni u odlučan boj,
doći će i tvoji sretni dani,
za tebe i za narod tvoj.

Ne dopusti da te više gaze,
da ti oni svoju pravdu kroje,
rastjeraj te moralne nakaze,
neka te se zauvijek boje.

Čvrsto stisni tu radničku šaku,
da tvoj radnik već ne pati,
reci "Dosta" moralnome mraku,
Hrvatskoj na lice osmjeh vrati.