Dragi prijatelju Branko
Nitko od nas ne želi otići samo tako u tišini. Svatko od nas u životu
sigurno želi učiniti barem nešto važno, značajno, posebno i nezaboravno.
Svi mi bismo željeli živjeti život bez sukoba, u dobrim odnosima
s članovima obitelji, kolegama, prijateljima, susjedima, znancima.
Branko je bio nečiji sin, brat, suprug, otac, djed, punac, svekar,
kolega, prijatelj, učenik, učitelj, mentor, tehničar, pjesnik!
Branko i ja nismo se uvijek najbolje slagali, ali vrijeme provedeno
zajedno vjerujem obojica nismo zaboravili. Branko, zbogom!
Želim ti da počivaš u miru, rastanimo se u tvom stilu:
Oproštaj (Tin Ujević, 1914. - biblioteka Hrvatska mlada lirika)
Ovdi usrid luke naša mlada plavca
Uzdvigla je jidra voljna, smina i nova.
I hoteća pojti putom svojeg plova
Gre prez kog vojvode al zakonodavca.
Budi da smo virni krivovirna pravca,
Ništar manje čtîmo (koko i zemlja ova)
Kî va versih libar množ harvacki skova
Runkasa Branka, samoborskog začinjavca.
[Marulića Marka, splitskog začinjavca]
U lipom jaziku, gdi "ča" slaje zvoni,
Mi dobročasimo garb slovućeg greba
I tokoj ti napis dijački i stari.
Zbogom, o Marule! Pojti ćemo, poni
Žaju imimo velu sunčenoga neba:
Korugva nam ćuhta; gremo, mi puntari!
9A6AQK de 9A3WP
73!
|
hamradio.hr
